Bandić je , ka i sve njemu slične populističke lopine, na prvom mjestu bio veliki distractor, skretač pažnje, i čak mu i mrtvom uspjeva da odvrati pažnju sa bitnog, jer je prosječnom Hrvatu danas najzanimljivije pitanje o njemu da li je Bandić umro od predoziranja plavom tabletom na onoj njegovoj plavoj profuknjači, a ne koliko je Banderas zakinuo grad Zagreb i njegove građane u zadnjih 20 godina, što za lovu, što za razvojne mogućnosti.
Ima u meni ponajboljem hrvatskom filmu u zadnjih dosta godina "Ljudožderu vegetarijancu" scena kad potpuno korumpirani policajac govori jednako korumpiranim ginekologu: "Ovo ti je ko živo blato, moj doktore. Što se više koprcaš, više toneš". Tako je izgledala i Bandićeva karijera. Ako je u početku i bio simpatičan u tom svom populizmu i "delanju", jer je cigi u Kozari Boku doveo asfalt, jer je ostajao na gradilištu na Zelenom Valu po najvećoj vrućini sa šljakerima, sve dok se ne završi sva rađa, i kad se nakon moždanog udara okrenuo redovitom trčanju na kraju je postao nešto drugo, čovik je bio u dealu sa svim strukturima moći, vjerovatno je jedno vrijeme mislio da to može hendlati, da je on tata, ali po svemu što znam, moje neko mišljenje je da su mu neki od tih dealova došli glave, neki su mu nezgodni igrači stavili do znanja da oni kolo vode.
Jer ono što svakako treba znati je da je Banderas zapravo izgubio volju da bude gradonačelnik Zagreba, ali, nikako nije mogao izaći van iz začaranog kruga u kojem su ga držali njegovi brojni suradnici, od kojih o nekima jako rijetko piše velika većina hrvatskih novinara. Jednostavno, Bandić već neko vrijeme izgleda umorno i razočarano. Činjenica je da je Bandić dugo bio gradonačelnik grada, je da se tu čovjek umori, je da je on imao neke godine, ali, vlast, odnosno, moć, je najjača droga, i niko je svojevoljno ne ispušta iz ruku...osim ako zapravo i nije u njegovim rukama.
Recimo, realno gledano, baš ti njegovi suradnici o kojima se jako rijetko piše su zaslužni zato što je sigurnost na zagrebačkim ulicama u okvirima nekih evropskih vrijednosti- ljudi su posmicali svoje konkurente prije dobrih dvadesetak godina i uglavnom im više ne trebaju pištolji za riješavanje nesuglasica, reputacija je sasvim dovoljna, a čini se da novi naraštaj koji bi maknuo sad već pomalo vremešne kraljeve zagrebačkih ulica još nije stastao. Ali, sa druge strane, isti suradnici su sa Banderasom radili doslovce što su htjeli, i to je lako dokazivo. Izgleda da ista ekipa sad želi uzet Dinamo od Mamića, koje čeka potvrda ćorke do kraja godine, a inače sam ne na jednom mjestu čuo priču da ti likovi doslovce postavljaju suce, što mi, s obzirom na ono što svi znamo o hrvatskom pravosuđu, uopće ne zvuči sasvim nevjerovatno. Drugim riječima, više je nego vjerovatno da je Milan Bandić dospio u jedno bezizlaznu situaciju i to ga je ubilo puno prije nego li plava ili neka druga tableta.