Ma propao je preteška riječ, krivo sam se izrazio, preciznije bi bilo reći puno lošije izgledao. Adesanya je i loš primjer, htio sam reći da je u srednjoj nepobjediv, a u poluteškoj nije baš najbolje izgledao. Ali on nije najbolji primjer jer je on vjerojatno u borbi sa Blazowicem imao isto kila kao u borbama u srednjoj. Tako da mi je on jako loš primjer, potpuno promašen čak.
Ali ovi drugi su ok, recimo Whittaker, Santos, Smith su svi digli kategoriju i iz prosjeka pošli među elitu. Whittaker je bio prvak, a ova dvojica su se borili za titulu. Rockhold, Gusta, OSP i slični su odlaskom gore pošli iz elite u neki prosjek, premda se tu radilo samo o pokušajima, ali probali su i vidjeli da ne ide. Recimo Rafael dos Anjos je skokom iz lake u welter postao čisti prosjek, a u lakoj je bio elita. MAsvidal obrnuto, u lakoj prosjek, pošao gore završio u eliti. I tako, ima puno primjera i puno razlilitih okolnosti, ali poanta je da nije uvijek bitno biti najveći u kategoriji nego ići tamo gdje se osjećaš najbolje.
Evo sad sam se sjetio i Conora, on je u perolakoj bio najbolji borac kategorije, kad je otišao gore pali su mu rezultati.