Bili smo na zadnjem amaterskom prvenstvu u Gospiću, i vratili se jako zadovoljni. Dobili smo povoljan i ok smještaj, domaćini i momci iz drugih klubova vrlo otvoreni i susretljivi, brojnost natjecatelja dobra, što se kvaliteta tiče, moglo se vidjet stvarno perspektivnih momaka.
I još jedna vrlo bitna stvar- suđenje odlično, zaštitna oprema i pravila su bila takva da su se svi vratili cijeli doma- a većina momaka se u ponedjeljak morala pojaviti u školi, na faxu, na poslu.... vrlo bitna stvar za amatersko natjecanje.
Bio je taj problem što su se borbe morale kratiti (pobjedu je nosilo 7, a ne 10 bodova), jer su nakon našeg termina valjda igrale košarkašice Gospića, ali, rekao bih da je to čak doprinjelo atraktivnosti borbi, definitivno ni u jednoj nije bilo taktiziranja.
Ja sam stvarno zahvalan Baniću, Zlatku i ostalima što su nam svima dali takvu mogućnost, i mislim da ne bi trebalo njih zaobilaziti u razgovorima o budućnosti MMA u Hrvatskoj. Ja ne tvrdim da ih se treba držati za svete krave, ali, ljudi su uspjeli u tome da barem jednom godišnje organiziraju neosporno kvalitetan amaterski event.
Što se amaterske lige tiče, naravno da bi bilo dobro, ali tu je glavni problem novac. Svi sportovi u Hrvatskoj kubure sa novcem, a MMA ne samo da kuburi, nego nije ni priznata kao sport, pa niko ne dobija ni one sitne novce od države, koje dobiju ovi šta su članovi HOO. I onda preostaje da se svak za sebe snalazi za sponzore.
Za razvoj MMA u siromašnoj Hrvatskoj će trebati dosta vremena. Važno je da postoje kvalitetni treneri koji kvalitetno rade sa borcima. Važno je da svako sljedeće prvenstvo bude makar za malu stepenicu kvalitetnije od prethodnog. Važno je da se uz ovaj sport u medijima ne vezuju negativne konotacije kao što su kriminal i nasilje. Važno je da se odgajaju pravi sportaši. Mic po mic, nikakav veliki proboj u mainstream se neće desiti u jednom kratkom vremenu. Mi nismo Amerika, i s tim se treba pomiriti.
Želje su jedno, mogućnosti drugo.