Deplasirano je govorit o nekakvoj Mirkovoj slaboj psihi da se vrati nakon poraza koja ga je kao koštala u UFC-u, kad se tokom karijere upravo uspješno vraćao gore.
Nakon poraza od Minotaura i Randlemana, napravio je velik niz pobjeda i izborio finale protiv Fedora.
Nakon poraza od Fedora i Hunta, vrato se natrag i osvojio Grand Prix i izborio još jednu šansu protiv Fedora, borbu koje je trebala biti kruna karijere, gdje bi uz iskustvo prethodne borbe i ispravke imao realne šanse, međutim tu zasluženu priliku nije dobio zbog više sile izvan terena.
Na koncu i nakon svih poraza u UFC-u i ozljeda vratio se i karijeru zaključio sa 10 pobjeda u nizu, uključujući i Gonzagu, King Moa, Aliakbarija, Nelsona, i osvojenim K-1.
Smiješno je govorit i o nekakvim kantama, kad je čovjek bez ikakva iskustva, treninga i znanja partera debitirao protiv tada Top 5 borca Fujite, dok tipični UFC borac prvo ima 15 kanti prije prve ozbiljnije borbe u karijeri. Mirko se u prvih 2 godine karijere suočio sa Fujitom 2 puta, Sakurabom, Wanderleiom, Herringom, Vovchanchynom, Minotaurom; i to uz djelomično i povremeno treniranje jer se u isto vrijeme paraleleno borio i sa Aertsom, Bonjasym, Huntom, Yanagisawom u K-1.
Miočić je npr. prije prve borbe protiv afirmiranog borca Nelsona ili Struvea, imao 15 kanti i globalno beznačajnih boraca, prvo 5 amaterskih borbi gdje se kao skor ne vodi, ali se stjeće iskustvo protiv nekog Busha, Colea, Lusta, Turcoa..., pa onda protiv ostalih slabijih protivnika u pro karijeri.
Naravno uz priliku za zaradu jer se do tada borio protiv najopasnijih likova za malu lovu, zašto Mirko između top boraca poput Herringa, Vovchanchyna, Fujite, ne bi mogao tražiti dodatno iskustvo protiv Kaneahare ili Dos Carasa, i prokušati isprobati neke stvari, dok tipični UFC borac može prvo više godina polako učiti protiv desetak slabijih protivnika prije nego uđe u prvi ozbiljniji rizik.
U UFC-u se nije uspio vratiti prvenstveno zbog loših i nepovoljnih pravila i kaveza koji donose puno više kretanja protivnika i lakše izbjegvanje udaraca i distancu, i nameću puno više hrvanja, što je sve izrazito negativno po Mirka u odnosu na pravila po kojima se do tada borio i na ring gdje se kroz boks, K-1 i japanski MMA borio čitav život. A ne zbog nekakve slabe psihe, umišljenosti, i kojekakvih karakteristika. Čak niti kamp nije presudan, jer se Miočić recimo bori iz garaže, a Cro Cop puno više svega onoga što je trenirao tijekom života može iskoristit u ringu nego u kavezu.
Naravo, tada je došla i faza kad se tijelo potrošilo, i zaredale ozlijede od kojih je u dotadašnjoj karijeri uglavnom bio slobodan.
Bitna stvar za istaknuti je i izrazito loš matchmaking koji je dobio od strane UFC-a, pratički mu nisu dali niti jednu zvijezdu statusa približnog njegovom, gdje bi on od pobjede mogao nešto profitirati, već su ga isključivo gurali na puno mlađe i svježije borce u usponu. Jedino je prakrtički Frank Mir napravio nešto u karijeri prije borbe s Mirkom, a i on je puno mlađi i Mirko je borbu morao prihvatit nespreman na short notice.
UFC je sakrio Couturea i Sylviu iza Gonzage i Konga koji po MMA statusu nisu imali pravo na meč protiv Mirka. Danas top borci takve mečeve nikad ne bi prihvatili, nema šanse da bi se netko sa samog vrha borio par puta između, eto tako da se malo tuče, se Gagneom, Pavlovichem, Delijom, i sličnim opasnim svježim manje poznatim borcima i riskirao sve, a može dobit malo. Već svi itekako kalkuliraju i uzimaju samo borbe i protivnike koje su im u interesu.
Čak i u nepovoljnim pravilima Couture i Sylvia su borci iz iste generacije kao i Mirko, koji su bili na putu prema dolje i adekvatng statusa njegovom. Puno bolji matchup nego Gonzaga ili Kongo.
Nepravda prema Mirku bila je napravilit borbu Cro Cop - Gonzaga, a Couture se borio mjesec dana ranije i ima isti ritam kao Mirko za čekanje borbe. Isto tako, napravit Cro Cop - Kongo, a Sylvia se bori protiv Vere, Minotaur 3. put protiv Herringa, 2 mjeseca kasnije. Mirko je imao puno nepovoljniji matchup u donosu na većinu UFC zvijezda koje su u datom trenutku imale status sličan njegovom, dakle 2. borca na svijetu koji treba napasti 1. mjesto. O njega se obila čitava siutuacija propasti Pridea, jer je izgubio i pravila , i teren, i njegov status u MMA svijetu se nije poštivao adekvatnim mečevima. Nejverojatno je da se borac koji je 2. na svijetu u idućih 3 UFC borbe ne bori niti protiv jedne zvijezde sličnog statusa gdje i on može nešto dobiti.