Realno, ja ne radim istu stvar kao Mavrović, jer mi ne pada na pamet takva prostitucija. Mavrović je potpuno propao u svemu čega se primio i sad se hvata za slamku i bulazni o nekakvim mečevima, prvo s Babićem, a onda s Tysonom. Zar ti to nije dovoljan alarm da se radi o mentalno neuravnoteženom čovjeku?
Nikad neću ogaditi čovjeka bez argumenata, nikad neću popljuvati nikoga, pa čak ni Hrgovića, dok to ne zasluži. Nažalost po sve njegove navijače, a na moje neizmjerno zadovoljstvo, Hrgović i njegova ekipa gotovo iz dana u dan mi dolaze na volej i materijala za izrugivanje i kritiziranje ima i previše.
Hrgović ne mora boksati s Babićem (zaista mu ne treba mu taj meč), ali kretenski je ponižavati Babića, boksača sad već respektabilne karijere, kao nekoga "ispod svoje razine" i istovremeno boksati s potpunim anonimcima u austrijskim selima. Ako voziš stojadina i rugaš se nekome tko vozi golfa, ispadaš idiot. To čak više ni novinari koji prate boks ne puše, a komentari navijača po društvenim mrežama jasno ukazuju da im Hrgović postao nepodnošljiv. O Mavroviću da ne govorim. I to mi je također drago, nekako uzimam i sebi određene zasluge za to. Postoje suptilniji načini da se nekome izruguješ, ali Hrgović je previše tupast da bi to znao, a okružio se amaterskom ekipom.
Da Hrgović želi boksati s top boksačima, on bi boksao s top boksačima, kao što to čini gotovo kompletna njegova konkurencija u svjetskom Top 15. Svakog boksača tog kalibra i njegova trenera izričito se pita pristaju li na neki meč. I oni su ti koji imaju posljednju riječ. Možda Hunter neće, možda Bakole neće, ali valjda ima boksača od Bakolea do 231. mjesta koji bi pristali na meč?
Totalno propao u svemu cega se dotakao covjek koji je par godina bio prvak europe i dobio priliku protiv Lewisa? A tebi kao veliki uspijeh sto radis kod pjetraja? Pa mavrovic moze sutra doci i biti trener za bilo koji klub u hrvatskoj i sire. Da se razumijemo, ne omalovazavam tvoj posao, radis ono sto volis i sto te zanima. Ali realno svakom ko se bavio boksom ulazak u ring s lewisom bio bi vrhunac karijere, a kamoli da jos izdrzi svih 12 rundi. A to sto je propao u poljoprivredi i ne znam vec cemu ne znaci nista, opet ima pravo na svoje misljenje. Po meni ono je bila cista provokacija, mislis da mavrovic ne zna da nema sanse s babicem?
Sto se tice hrgovica, to ponizavanje babica je trash talk. Pa jeli nekidan babic udario onog na vaganju? Jeli to kretenski potez? Ili ona maska za maskare sto nosi na vaganje? Ali niko normalan to ne komentira jer je to dio sporta.
Prvo, ja ne radim kod Pijetraja, nego pomažem Pijetraju i njegovim boksačima, a za život zarađujem sasvim drugim poslom. Zato sam neovisan o bilo kome i o bilo čemu u boksu i zato mogu ovako laprdati sve što mi padne na pamet.
Drugo, Mavrović zaista misli da ima šanse s Babićem, jer je u nedjelju (5. rujna) nazvao HBS i pitao da mu daju kontakt osobe koja mu može dogovoriti meč s Babićem. Mislim da to dovoljno govori o njegovom mentalnom stanju.
Treće, kad bi Mavrović mogao i želio doći u bilo koji klub i biti trener, on bi to učinio. U BK Leonardo i još nekoliko vodećih klubova sigurno nema što tražiti. No, njega ne zanima krenuti od početka i godinama trenirati anonimce i klince, on želi biti izbornik, direktor reprezentacije i slično, a za takvo nešto je nesposoban.
Četvrto, Mavrovićev boksački uspjeh je neosporan, kao i njegov status hrvatske sportske ikone 90-ih godina. Pitanje je zašto to nije kapitalizirao dok je mogao. I zašto je nakon toga propalo sve čega se dotakao.
Peto, pogledaj tko je sve bio teškaški prvak Europe (velika imena kao što su Helenius, Teper, Vidoz, Virchis, Skelton, Sosnowski...) i tko je sve gubio mečeve od svjetskih prvaka (velika imena kao što su Calvin Brock, Tony Thompson, Eddie Chambers, Alex Leapai, Ross Purrity...), pa onda razmisli je li to baš takav grandiozan uspjeh. Njegov poraz u 12 rundi od Lewisa možda ima kultni status u hrvatskoj javnosti, ali to je i dalje samo poraz u 12 rundi. Oko tog poraza nema ničega, Mavrović nema apsolutno nijednu profesionalnu pobjedu vrijednu spomena u boksačkoj povijesti, sve su to bili mečevi za zaborav, baš kao i svi dosadašnji Babićevi i Hrgovićevi mečevi. A u Mavrovićevoj amaterskoj karijeri jedine dvije svijetle točke su Seoul i Barcelona, no kad govorimo o trofejima i medaljama, Šivolija, Palić, Hrgović, Sep, Đipalo, Božić, pa čak i Milun su daleko ispred njega.