Članak nije glup, nego potpuno utemeljen i odražava ono što 90 posto boksačke zajednice i navijača misli - Hrgović je Ferrari kojeg braća Sauerland voze po makadamu zato što nemaju love za ambicioznu promociju. Ili, što je manje vjerojatno, nisu uvjereni da bi Hrgović pobijedio ravnopravne suparnike. Klagenfurt je bio pucanj u vlastitu nogu, šamarčina samom sebi i medvjeđa usluga svim hrvatskim boksačima.
Primjer kako se vodi nečija karijera je ovo što Whyte i Hearn rade s Babićem, boksačem koji prije godinu-dvije nije bio ni blizu Hrgovićeve reputacije, a danas je gotovo po svemu ispred njega. Logično bi bilo da Babić boksa po austrijskim selima pred 300 ljudi protiv "crnogorskog nokautera", a da Hrgović u O2 Areni ili Madison Square Gardenu ili Roland Garrosu grabi prema svjetskoj tituli. Zašto je ispalo gotovo obrnuto? Zašto Hrgović punih pet godina nakon Rio de Janeira nazaduje na Boxrecu? Zašto ga hrvatska publika ne voli? Zašto Hearn gura Babića, a ignorira Hrgovića?
I Petrak nije napisao članak, zato što već odavno ne radi na Fightsiteu.